Monolitni, granitni sarkofag u Keopsovoj piramidi još uvijek čeka da egiptolozi odgovore na pitanje kako je u nju dospio, jer je širi od ulaznog hodnika. Tumačenje da je prvo postavljen, pa tek onda piramida građena, opovrgava činjenica da su do prije sto godina Dolinu kraljeva okruživale strme stijene, kojih danas nema, a kroz njih su vodili uski tuneli, kroz koje sarkofag također nije mogao proći.
‘Egiptolozi kažu da su sarkofage spuštali užetom preko stijena. Ali, zašto onda nisu samo malo proširili ulaz u dolinu? Pošto je tamo mekana stijena, ne bi bilo problema ‘, pita se Gleb Nosovski.
Prema Davidovićev objašnjenju, metoda geopolimerizacije omogućuje pravljenje imitacije bilo kojeg prirodnog kamena, koji se mogao koristiti pri izradi ne samo hramova, nego i statuta i drugih artefakata. Ovo rješava i zagonetku amfori nađenih, na stotine, u Džoserovoj piramidi, koje su napravljene od najtvrđeg kamena, naročito diorita. I to od jednog komada. Egiptolozi tvrde da su bušene – Egipćani bi uzimali kamen i brusili ga izvana da bi dobili oblik amfore, a onda nekim bakrenim alatima izbušili unutarnju šupljinu. Samo nije jasno kakvim, jer ni danas nema svrdlo koje bi bušilo amforu na vrhu i zatim pravilo usko grlo i ravnomjerno proširenje naniže! Koliko bi truda i vremena bilo potrebno da se to postigne da bi zidovi bili ne samo ravnomjerni po debljini nego i apsolutno glatki!
Dubina i jasnoća hijeroglifa urezanih u najtvrđem kamenu izaziva kod mnogih egiptologa divljenje, ali čak ni danas se, od najčvršćih legura, ne mogu napraviti alati koji prolaze kroz granit ili diorit kao kroz maslac. Oni koje su imali drevni majstori, međutim, pokazuju nevjerojatnu preciznost i sigurnost u rezanju iu najtvrđem kamenu.
‘Ako pogledamo gravuru na kamenu primjerice europsku, rusku, koja je u mekom kamenu, vidimo da se kamen reže pod raznim kutovima i dobiva nešto zakrivljeno udubljenje. U egipatskom rezbarenju je sasvim drugačiji princip, tamo su znaci pod pravim kutom urezani u kamenu ‘, kaže Nosovski.
Ruski znanstvenici se pitaju zašto su egipatski stvaraoci urezivali natpise u kamen više od 10 centimetara, to jest zašto se nisu ograničili na 2 ili 3 centimetra, što bi bilo dovoljno da hijeroglifi budu vidljivi? Osim ako na zidove nije nanošena obloga od geopolimernog betona, u koju se lako moglo urezivati ​​prije nego što se stvrdne.
Misteriozna vještina obrade kamena u drevnom Egiptu i činjenice do kojih je došao Joseph Davidovič, ali i ruski znanstvenici, očito, još čekaju na objašnjenje, koje se neće svoditi na: ‘To ne može biti, zato što ne može biti nikada!’