Trag …
Plutam mislima … između sna i jave … tako mi se ponekad ne budi …
Umara me težina ove tvari, naspram prozračnosti etera …
Umaraju me aktivacije kvadrata u mom natalu i neki novi kvadrati koji se stvaraju …
I jesen i kiša i globalna kriza …
I ta vječita borba između svega … Tame – Svijetla
Muškaraca i Žena …
Zla i Dobra …
Ta tuga ima takav težak, muljast plašt … zelenkasto sive boje, stoljećima skuplja svoju patinu na svim dušama koji prolaze kroz nju …
Slike se izmjenjuju …
Toliko vode … toliko emocija … vatre … ja iznad svega pokušavam preletjeti te oceane besmisla u kojima se rađamo i onda poput morske pjene izranjamo po mjehuriće spoznaja …
I koji krug se svaki put zavrti kada se rodi novo tijelo au njemu duša kojoj se brišu sjećanja da bi skupila neka nova i dočekala to oslobođenje i ravnotežu ..
Arhetipsko sjećanje da je netko nešto negdje zeznuo …
Eva, Adam, Lilith, Sotona? !!
Bog, Vrag …
Tko ?!
Ne znam, a znam …
I opet skupljam krila, ponirem u tamu ljudskog tijela …
Na dnu je ključ … znam..osjećam ga … hahahah, pa ostavila sam ga tamo …
Hladan, taman …
Hoću li pronaći bravu ovaj put? …
